петак, 17. фебруар 2012.

Ne ispričane priče(01.09.2010.)

Kada vidite nekog da šeta ulicom i priča,na izgled sam sa sobom,nemojte odmah pomisliti da je lud.Možda taj neko nije stigao da ispriča sve svoje priče a život mu se odjednom učinio kratkim za to pa je krenuo da ih priča na glas da ih svi čujemo.Problem je u tome što će ga samo mali broj čuti i shvatiti a ostali će i dalje misliti da je lud.
(Na ovorazmišljanje me je podstakao juče čovek u Knez Mihajlovoj ulici koji je išao i glasno pričao, a na štapu koji je nosio preko ramena,visile su stare iznošene cipele,njih desetak,različite,i svi ti istrošeni đonovi su nosili neku svoju priču koju ni ja,kao ni mnogi drugi nismo shvatali).Možda da sam krenula za njim...ali,nisam.

2 коментара:

  1. Da si krenula? Eh, koliko sam ja puta bio na raskrsnicama sopstvenih puteva. Cesto nisam znao koju stazu da odaberem i sledio sam instinkt. Cesto pogresno. Drago mi je da umes da gledas na drugi nacin i da primecujes ono sto drugi ne vide. Malo je ostalo ljudi sa takvim darom.

    ОдговориИзбриши
  2. Barem si pokusao,sledio instikt...nisi odustao.Najgore je kad ni ne probas pa ne znas sta je moglo biti,da li bi uspeo,kolike su ti mogucnosti..
    Hvala puno..

    ОдговориИзбриши